Andreja Vivoda: likovna umjetnica kojoj su djeca nadahnuće i ljubav

Doznajte na koji način likovna umjetnost oplemenjuje djecu i kako izgleda atmosfera u Maloj likovnoj akademiji koja već deset godina djeluje u Zagrebu u razgovoru s umjetnicom Andrejom Vivodom

Ovaj vas tjedan upoznajemo s akademskom slikaricom – grafičarkom Andrejom Vivodom iz Zagreba koja se s likovnom umjetnošću susreće od svoje najranije dobi u svom domu i kroz različite likovne radionice. Likovna je umjetnost postupno postajala dio nje, njezinih snova, odrastanja i najvažnijih životnih ciljeva. Bliži se deseta godina od kada je sa suprugom osnovala u Zagrebu “Malu likovnu akademiju Vivoda” koju pohađaju djeca od najranije dobi, mladi i odrasli. Likovni odgoj i edukacija, uz paralelno izvorno umjetničko stvaranje za koje se školovala, njezino su životno opredjeljenje, za koje vjeruje da će je pratiti kroz cijeli život.

Koliko vas ispunjava rad s djecom?
Kako sam prolazila pojedine faze mojeg školovanja zadavala sam si nove ciljeve koje moram ostvariti. Kada sam završila školu primijenjene umjetnosti cilj mi je bio upisati i završiti akademiju. Još dok sam polagala zadnje ispite i dok sam radila na diplomskom radu organizirala sam prve likovne radionice za djecu i mlade. Paralelno sam odlučila da neću nikada napustiti svoj izvorni likovni rad, za koji sam se školovala. Likovna umjetnost, a posebno rad s djecom, moja su velika strast. Djeca su mi nadahnuće i ljubav, njima se predajem svim svojim bićem. Na njih nesebično svakodnevno prenosim svu svoju energiju, stečeno znanje i iskustvo.

Što je za vas umjetnost i zašto je ona važna za djecu?
Svi se mi često pitamo: tko samo, odakle dolazimo, kamo idemo? Na svom razvojnom povijesnom putu čovjeka prate četiri osnovna područja djelovanja: filozofija, znanost, religija i umjetnost. Jednostavno rečeno umjetnost je jedna od osnovnih ljudskih aktivnosti, koja ga prati kroz sva razdoblja razvoja, a seže u daleka prethistorijska vremena. Kroz umjetnost čovjek izražava svoje unutarnje osjećaje, svoju bit i, na kraju, svoju osobnost. Izraz je unutrašnje nužnosti. Umjetnost čovjeka oplemenjuje, uvodi ga u svijet lijepih vrlina, čini ga boljim i profinjenijim. Želimo li djeci omogućiti puni razvoj, bavljenje umjetnošću od najranije dobi je neizostavni dio ukupnog odgoja. Bavljenjem umjetnošću dijete razvija kreativnost kroz razvoj mašte, nadahnuća i intuicije, usvaja radne navike i posebne vještine, te odrasta u karakterne osobe s lijepim i profinjenim osjećajima.

Kako izgledaju vaše likovne radionice?
Ja uvijek volim reći da su naše likovne radionice, kako danas to nazivaju “obogaćena sredina”, koja osigurava zanimljivu, raznoliku i poticajnu okolinu, a ujedno je preduvjet za podržavanje djetetove osobnosti, razvijanje sposobnosti i na kraju za razvoj njegove posebne nadarenosti. Atmosfera u našim likovnim radionicama naprosto pršti od veselja i radosti, ali isto tako od usredotočenosti na rad. Nemamo praznog hoda, sve se odigrava bez posebnog napora, ležerno, kroz igru. Mi u ulozi učitelja nikako ne namećemo zadatke, već predlažemo, potičemo, usmjeravamo. Tako gradimo međusobno povjerenje, čuvamo osobnost svakog od naših polaznika i na kraju osiguravamo toplu i radnu atmosferu. Koliko je važna stručnost, isto toliko je važna toplina i ljubav koju iskazujemo prema djeci s kojom radimo.

Kako djeca reagiraju na umjetnost?
Djeca se veoma rano kroz igru likovno izražavaju; nezgrapno čine svoje prve šare na papiru, stvaraju prve oblike od gline, slažu kamenčiće… Nevjerojatno ih je promatrati s kojom se lakoćom likovno izražavaju. Upravo u ovoj prvoj fazi dolazi najviše do izražaja njihova osobnost, izvorno izražavanje i originalnost. Nije slučajno najveći slikar dvadesetog stoljeća Pablo Picasso izrekao svoju poznatu sintagmu: “Svako je dijete umjetnik. Problem je kako će to i ostati jednom kada odraste”. Iskustvo nam govori kako najmlađa djeca najbrže i najlakše svladavaju osnove likovnog govora i s nevjerojatnom lakoćom, igrajući se, nesvjesno ulaze u magični svijet umjetnosti. Što je dijete starije, to je više truda potrebno da se razbiju okovi stvoreni tijekom vremena u okolini i uvjetima u kojima je odrastalo. Jednom kad djeca osjete radost i ljepotu umjetničkog stvaranja, umjetnost postaje neizostavni dio njihovog života.

Što djeca najviše vole, koje likovne tehnike?
Teško je reći u kojim se likovnim tehnikama djeca najviše vole izražavati. Mi s njima kroz godinu prolazimo sve likovne tehnike, od crtačkih, slikarskih, grafičkih, kiparskih, prilagođavajući se uzrastu i dosadašnjem savladavanju pojedinih od tih tehnika. Nisam nikada primijetila da bi koji od polaznika inzistirao isključivo na jednoj tehnici. Nastojimo u svoj rad unijeti što više raznovrsnosti, mijenjajući teme, tehnike, unoseći u rad različite materijale. Upravo ta raznovrsnost čini naše likovne radionice zanimljivima.

Djeca vaše radionice (kampove) mogu pohađati i ljeti. Što ih na njima očekuje?
Točno, našim polaznicima koji izraze želju omogućujemo polazak likovne kolonije i tijekom ljetnih praznika. Moj je otac porijeklom iz Istre tako da imamo kuću u prekrasnom ambijentu nadomak Novigrada, a isto tako lijepo imanje u unutrašnjosti, kraj Buzeta.
Svaki dan djeca obvezno rade isto kao i našim radionicama u Zagrebu, samo što radimo u našem dvorištu ili vani u prirodi. Nakon toga vodimo ih na kupanje, gdje im dajemo poduku o plivanju, ronjenju i surfanju. Dalje organiziramo posjete, za djecu interesantne lokacije kao što su: galerija Džamonja u Vrsaru, vodopad kod Pazina, selo Kotli kod Roča, razgledavanje
zvjerinjaka jelena lopatara i drugo. Prema izraženom interesu organiziramo jahanje konja.
Ljetne kolonije organiziramo u grupama s maksimalno pet polaznika, koje traju osam dana. Svjesni smo velike odgovornosti preuzimajući djecu, no s obzirom na stečeno povjerenje i u odnosu s djecom i s roditeljima nemamo problema s popunom i ovih ljetnih termina.

Ima li među djecom s vaših likovnih radionica onih koji su odlučili nastaviti se kasnije u životu baviti umjetnošću?
Naravno da ima, mi već danas imamo naše polaznike koji su nastavili školovanje u školi primijenjene umjetnosti ili u umjetničkoj gimnaziji. Polazeći od krajnjeg životnog smjera kako ga je definirao jedan autor, a to je “traganje za ljubavlju, istinom, vrlinom i ljepotom”, nije nam osnovni cilj da se svi naši polaznici moraju baviti isključivo umjetnošću. Osnovni nam je cilj da naši polaznici savladaju osnove likovnog govora, razvijaju maštu, intuiciju i nadahnuće, te na kraju kreativnost, koja je svakom sve više potrebna u svakodnevnom životu, bez obzira na profesionalno opredjeljenje.

Kako vaše dijete doživljava svijet likovne umjetnosti?
Imam trogodišnjeg sina Vala za kojeg možemo slobodno reći da odrasta u likovnom okruženju “obogaćene sredine”. Sigurno da takav ambijent uz našu podršku djeluje na dijete poticajno, koje mu omogućuje da postupno, neprimjetno i bez ikakvog nametanja ulazi u svijet likovne umjetnosti. Već sada možemo zamijetiti s koliko radosti radi svoje prve šare na papiru ili kako nesputano oblikuje plastelin kada ga dovedem među ostalu djecu na naše likovne radionice. No ne očekujem od svojeg djeteta da mu osnovni životni poziv i cilj bude umjetnost pod svaku cijenu. Više sam sklona svestranom odgoju i obrazovanju, koje će s vremenom postati čvrsta osnovica za usvajanje vrlina i konačno za samostalno opredjeljenje o životnom pozivu. Na bavljenje umjetnošću u ovoj životnoj dobi, gledam više kao na nešto što dijete oplemenjuje, uvodi ga u svijet lijepih vrlina, čini ga profinjenijim i na kraju boljim.

Na kojim lokacijama djelujete?
Već godinama Mala likovna akademija djeluje na adresi Radićeva 29 u Zagrebu, a zbog većih potraživanja za upisima na radionice, od nedavno se nalazimo na još jednoj lokaciji – Kuniščak 1b, na zapadnom dijelu grada.

Izlažu li se negdje dječji radovi nastali na vašim radionicama?
Uvid u uspješnost našeg rada moguće je steći ponajprije prisustvovanjem radionicama, pregledom godišnjih kataloga i posjetom izložbi dječjih radova “Čarobni svijet likovne umjetnosti”, koju otvaramo 15. lipnja 2018. godine u 18 sati u Studiju Moderne galerije “Josip Račić”, Margaretska 3, Zagreb.

Razgovarala: Ivančica Tarade
Foto: Antonija Vivoda, osobni album
Preuzeto sa stranice www.roditelji.hr


LIKOVNE RADIONICE ZA DJECU

LIKOVNE RADIONICE ZA DJECU

Umjetnost je posvuda oko nas i u nama smatra mlada umjetnica Andreja Vivoda. Svoju ljubav prema umjetnosti odlučila je, još dok je pohađala Likovnu akademiju, djeliti s drugima, posebno s mališanima. Organizira zato zanimljive radionice na kojima na poseban način djecu upoznaje s različitim tehnikama i umjetnicima. Razgovarali smo s Andrejom o tome zašto je važno da djeca od malena budu okružena umjetnošću.

Koliko se dugo bavite umjetnošću?

Započelo je veoma rano u mom roditeljskom domu. Već nakon navršene treće godine pohađala sam prve likovne radionice. Nastavila sam u waldorfskoj školi, gdje mi je bio učitelj diplomirani slikar do kraja osmog razreda, slijedila je srednja škola primijenjene umjetnosti i na kraju Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu. Likovna umjetnost je zarana postala dio mene i ja sam u njoj uronjena svim svojim bićem.

Što je za Vas umjetnost i zašto je ona važna za djecu?

Svi se mi često pitamo: tko samo, odakle dolazimo, kamo idemo? Na svom razvojnom povijesnom putu čovjeka prate četiri osnovna područja djelovanja: filozofija, znanost, religija i umjetnost. Jednostavno rečeno umjetnost je jedna od osnovnih ljudskih aktivnosti, koja ga prati kroz sva razdoblja razvoja, a seže u daleka prethistorijska vremena. Kroz umjetnost čovjek izražava svoje unutarnje osjećaje, svoju bit i na kraju svoju osobnost. Izraz je unutrašnje nužnosti. Umjetnost čovjeka oplemenjuje, uvodi ga u svijet lijepih vrlina, čini ga boljim i profinjenijim.

Želimo li djeci omogućiti puni razvoj, bavljenje umjetnošću od najranije dobi je neizostavni dio ukupnog odgoja. Bavljenjem umjetnošću dijete razvija kreativnost kroz razvoj mašte, nadahnuća i intuicije, usvaja radne navike i posebne vještine, te odrasta u karakterne osobe sa lijepim i profinjenim osjećajima.

Kako ste odlučili svoje znanje i strast prema likovnim umjetnostima prenositi djeci?

Kako sam prolazila pojedine faze mojeg školovanja zadavala sam si nove ciljeve koje moram ostvariti. Kada sam završila školu primijenjene umjetnosti cilj mi je bio upisati i završiti akademiju. Još dok sam polagala zadnje ispite i dok sam radila na diplomskom radu organizirala sam prve likovne radionice za djecu i mlade. Paralelno sam odlučila da neću nikada napustiti svoj izvorni likovni rad, za koji sam se školovala kroz cijelu svoju mladost. Dobro ste primijetili umjetnost je strast, ali isto tako rad sa djecom i mladima je moja velika strast. Djeca su moje nadahnuće, inspiracija i velika ljubav. Njima se predajem svim svojim bićem. Na njih prenosim nesebično sav svoj žar i ljubav, stečeno znanje i iskustvo.

Kako izgledaju vaše likovne radionice?

Ja uvijek volim reći da su naše likovne radionice, kako danas to nazivaju “obogaćena sredina“, koja osigurava zanimljivu, raznoliku i poticajnu okolinu, a ujedno je preduvjet za podržavanje djetetove osobnosti, razvijanje sposobnosti i na kraju za razvoj njegove posebne nadarenosti. Atmosfera u našim likovnim radionicama naprosto pršti od veselja i radosti, ali isto tako od usredotočenosti na rad. Nemamo praznog hoda, sve se odigrava bez posebnog napora, ležerno, kroz igru. Mi u ulozi učitelja nikako ne namećemo zadatke, već predlažemo, potičemo, usmjeravamo. Na taj način gradimo međusobno povjerenje, čuvamo osobnost svakog od naših polaznika i na kraju osiguravamo toplu i radnu atmosferu. Koliko je važna stručnost isto toliko je važna toplina i ljubav koju iskazujemo prema djeci s kojom radimo.

Kako djeca reagiraju na umjetnost?

Djeca se veoma rano kroz igru likovno izražavaju; nezgrapno čine s”Svako je dijete umjetnik. Problem je kako će to i ostati jednom kada odraste”. Iskustvo nam govori kako najmlađa djeca najbrže i najlakše svladavaju osnove likovnog govora i s nevjerojatnom lakoćom, igrajući se, nesvjesno ulaze u magični svijet umjetnosti. Što je dijete starije to je više truda potrebno da se razbiju okovi stvoreni tijekom vremena u okolini i uvjetima u kojima je odrastalo. Jednom kad djeca osjete radost i ljepotu umjetničkog stvaranja, umjetnost pvoje prve šare na papiru, stvaraju prve oblike od gline, slažu kamenčiće… Nevjerojatno ih je promatrati sa kojom se lakoćom likovno izražavaju. Upravo u ovoj prvoj fazi dolazi najviše do izražaja njihova osobnost, izvorno izražavanje i originalnost. Nije slučajno najveći slikar dvadesetog stoljeća Pablo Picasso izrekao svoju poznatu sintagmu: ostaje neizostavni dio njihovog života.

Što djeca najviše vole, koje likovne tehnike?

Teško je reći u kojim se likovnim tehnikama djeca najviše vole izražavati. Mi s njima kroz godinu prolazimo sve likovne tehnike, od crtačkih, slikarskih, grafičkih, kiparskih, normalno prilagođavajući se uzrastu i dosadašnjem savladavanju pojedinih od tih tehnika. Nisam nikada primijetila da bi koji od polaznika inzistirao isključivo na jednoj tehnici. Nastojimo u svoj rad unijeti što više raznovrsnosti, mijenjajući teme, tehnike, unoseći u rad različite materijale. Upravo ta raznovrsnost čini naše likovne radionice interesantnim.

Osim u tijeku godine, djeca vaše radionice/kampove mogu pohađati i ljeti. Što se tamo radi?

Točno, našim polaznicima koji izraze želju omogućujemo polazak likovne kolonije i tijekom ljetnih praznika. Moj je otac porijeklom iz Istre tako da imamo kuću u prekrasnom ambijentu nadomak Novigrada, a isto tako lijepo imanje u unutrašnjosti, kraj Buzeta. Svaki dan djeca obvezno rade isto kao i našim radionicama u Zagrebu, samo što radimo u našem dvorištu ili vani u prirodi. Nakon toga vodimo ih na kupanje, gdje im dajemo poduku o plivanju, ronjenju i surfanju. Dalje organiziramo posjete, za djecu interesantne lokacije kao što su: galerija Džamonja u Vrsaru, vodopad kod Pazina, selo Kotli kod Roča, razgledavanje gatera jelena lopatara i drugo. Prema izraženom interesu organiziramo jahanje konja. Ljetne kolonije organiziramo u grupama sa maksimalno pet polaznika, koje traju osam dana. Svjesni smo velike odgovornosti preuzimajući djecu, no obzirom na stečeno povjerenje i u odnosu sa djecom i sa roditeljima nemamo problema sa popunom i ovih ljetnih termina.

Dali ima među djecom koja pohađaju vaše likovne radionice onih koji su otkrili da je umjetnost nešto čime bi se kasnije u životu željela baviti?

Naravno da ima, mi već danas imamo naše polaznike koji su nastavili školovanje u školi primjenjene umjetnosti ili u umjetničkoj gimnaziji. Polazeći od krajnjeg životnog smjera kako ga je definirao jedan autor, a to je “traganje za ljubavlju, istinom, vrlinom i ljepotom“, nije nam osnovni cilj da se svi naši polaznici moraju baviti isključivo umjetnošću. Osnovni nam je cilj da naši polaznici savladaju osnove likovnog govora, razvijaju maštu, intuiciju i nadahnuće, te na kraju kreativnost, koja je svakom sve više potrebna u svakodnevnom životu, bez obzira na profesionalno opredjeljenje.

Marina Barišić
Preuzeto sa stranice www.djeca.hr


Nivea organizirala izložbu dječjih radova za Međunarodni dan obitelji

Nivea organizirala izložbu dječjih radova za Međunarodni dan obitelji

Nivea organizirala izložbu dječjih radova za Međunarodni dan obiteljiPromo Izložba dječjih radova za Međunarodni dan obitelji

U Kući za ljude i umjetnost Lauba povodom Međunarodnog dana obitelji održana je izložba najboljih dječjih radova pristiglih na NIVEA kreativni natječaj ‘Dodir ljubavi’.

Na natječaj je pristiglo stotinjak radova, a stručni žiri odabrao je 30 najboljih koji su prikazani na izložbi održanoj 14. svibnja.

Domaćini izložbe bili su popularni pjevač Luka Bulić i predstavnica tvrtke Beiersdorf Nataša Bagić.

NIVEA je organizirala kreativni natječaj ‘Dodir ljubavi’ kako bi potaknula maštovitost i kreativnost djece te potaknula cijelu obitelj na sudjelovanje.

Mladi kreativci trebali su izraziti što za njih znači dodir ljubavi, a pristigli radovi pokazali su kako dječja mašta i inspiracija ne poznaju granice.

U sklopu cijelog projekta, povodom obilježavanja Majčinog dana, organizirana je i posebna radionica pod vodstvom akademske slikarice Andreje Vivode.

Djeca su naučila služiti se različitim tehnikama te su izradila prigodne razglednice. Kako bi nagradili njihov trud odabrano je deset najboljih razglednica koje su također predstavljene na izložbi u Laubi.

Ovim projektom NIVEA je na najljepši mogući način obilježila i Majčin dan i Dan obitelji te još jednom pokazala kako joj je briga za one najmlađe, ali i cijele obitelji, na prvom mjestu.

Preuzeto sa stranice www.klokanica.hr

Galerija je odabrana za prostor mjeseca u časopisu JAM

Klikom na sliku otvorit će se uvećani prikaz.

Galerija je odabrana za prostor mjeseca u časopisu JAM

Galerija je odabrana za prostor mjeseca u časopisu JAM

Galerija je odabrana za prostor mjeseca u časopisu JAM

Preuzeto sa stranice www.udrugajam.hr

Izraz unutarnje nužnosti

Izraz unutarnje nužnosti, Andreja Vivoda

Andreja Vivoda
Gioia Ana Ulrich Knežević

Razgovor s likovnom umjetnicom, galeristicom i voditeljicom likovnih radionica za djecu, u povodu njezina sudjelovanja na skupnoj izložbi GraficaRi u Malom salonu, Rijeka

Završili ste osnovnu Waldorfsku školu. Je li to imalo utjecaj na vaš odabir profesije?
Završila sam osnovnu Waldorfsku školu, no ona je bila samo jedna karika koja je na meni ostavila snažan pečat i sigurno je imala utjecaj, kako na konačni odabir budućeg zvanja, tako i na formiranje mojega svjetonazora. Nenametljiva i ne strogo programirana edukacija, uz svakodnevni doticaj s umjetnošću, mnogo je bolje odgovarala mojoj prirodi. Tu nisam bila opterećena svakodnevnim testovima i usvajanjem velike količine činjeničnog znanja, već sam bila usmjeravana na razvijanje sposobnosti, umjetničko izražavanje i aktivnosti za što je moguće bogatije i bolje osmišljavanje života. Upravo je u toj školi izgrađen moj odnos prema najvažnijim životnim vrijednostima i tu sam stekla samopouzdanje i vjeru u vlastite mogućnosti. Moji prvi dodiri s umjetnošću, posebno likovnom, sežu u najranije djetinjstvo. U obitelji sam dobila prva usmjerenja i poduke o crtanju, slijede pohađanja likovnih radionica, posjete izložbama, upis u Waldorfsku školu pa u školu primijenjenih umjetnosti i na kraju Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Postupno sam prelazila put dječjeg nesvjesnog umjetničkog izražavanja. Ne sjećam se točno kada je u meni sazrela snažna želja da kistom, olovkom ili nekom drugom tehnikom izrazim na papiru sav misterij svijeta i unutarnju nemirnu prirodu – bilo je to veoma rano.

AMBIJENTI I DIJALOG S PUBLIKOM

Što ste prvo naslikali i u kojoj tehnici?
Teško je reći što sam prvo naslikala, neumitno sam prolazila put kakav prolaze sva djeca koja zarana počinju crtati. Bili su to vjerojatno prvi pokušaji da naslikam svoje najmilije – roditelje, brata, psa, mačku, detalje iz prirode…

Gdje danas pronalazite motive?
Ne bih rekla da tragam za motivima, radije bih se izrazila kako inspiraciju i nadahnuće za svoj umjetnički rad nalazim prvenstveno u djeci s kojom svakodnevno radim, i u nutrini svog bića. Nevina dječja priroda, njihova maštovitost, nesputani likovni izričaj i lakoća s kojom se izražavaju bude u meni, uvijek iznova, porive za likovnim stvaranjem. Moje likovno stvaranje odraz je najprije moje unutarnje prirode, mašte i intuicije, a u svaki umjetnički uradak nastojim unijeti svoje osjećaje, snagu karaktera, ljubav prema životu i sve ono što će naš svijet učiniti ljepšim i boljim.

Kako gledate na umjetnost općenito i kako biste opisali svoj slikarski izričaj?
Umjetnost pripada području apsolutnog duha i vezuje se uz intuiciju, individualnu spoznaju i osobnost onoga koji je stvara. Kao takva, jedinstvena je i neponovljiva. Duh je dakle taj koji, zahvaljujući intuiciji, stvara izričaj, a da bi to mogao činiti, mora biti djelatan i poticajan te uz visok stupanj koncentracije i snagu volje osigurava umjetničko stvaranje. Koristim jednostavne forme, kojima nastojim proizvesti različite učinke, izražavam i nastojim potaknuti doživljaje i osjećaje kod sudionika, stavljajući ih na taj način u interaktivan odnos. Nanošenjem sitnih čestica uz uporabu nijansi, tamno-svijetlih tonova, svjetlosnih efekata i različitih geometrijskih oblika u nemirnom skladu nastojim postići jednostavnost i snažan umjetnički dojam. Umjetničko stvaranje stavljam u kontekst definicije umjetnosti kao izraz unutrašnje nužnosti i stalne težnje za umjetničkom izvrsnošću. Sliku i grafiku ne uzimam kao konačan domet umjetničkog stvaranja. Sklonija sam kompleksnijem, višeslojnom ambijentalnom ostvarenju. Ambijentalne instalacije, statički i pokretni objekti, obješene ili odignute kombinacije, samostojeće ili rotirajuće ploče-mobili sredstva su kojima se najčešće izražavam.

Koliko vam je važno da vaše slike ostvare dijalog s promatračima?
Svakako da mi je stalo, dobra interakcija i aktivan odnos između percipijenta i artefakta znači da je postignut cilj, znači da slika zrači snagom koju joj je udahnuo autor. Slika ili bilo koji drugi umjetnički rad mora u promatrača buditi različite doživljaje i osjećaje: od sreće, zadovoljstva ili ushićenja do ravnodušnosti, tuge ili žalosti. Ovdje se radi o složenim i nadasve suptilnim odnosima koje umjetnik svojim radom mora stalno podražavati.

RAD S DJECOM

Zajedno s obitelji vodite umjetničku galeriju. U njoj izlažete vlastite radove, ali organizirate i radionice za djecu, mlade i odrasle.
Prije nego sam diplomirala na Likovnoj akademiji u Zagrebu, čvrsto sam odlučila da će se moj budući profesionalni rad kretati u dva osnovna pravca: likovni odgoj djece i mladih, te bavljenje likovnom umjetnošću. Ovo je četvrta godina da u mojoj galeriji suvremene umjetnosti Vivoda kontinuirano radimo s djecom i mladima u likovnim radionicama. Isto tako, stalno izlažem svoje radove, dok povremeno organiziramo izložbe mladih kolega i kolegica.

Osim slikarstvom, bavite se keramikom i likovnim uređenjem interijera.
U školi primijenjenih umjetnosti završila sam smjer keramike, dok sam na akademiji diplomirala na odsjeku grafike. U radu s djecom i mladima koristim stečeno znanje i vještine iz slikarstva, grafike, modeliranja, keramike i drugoga, no kada se radi o čistom bavljenju umjetnošću, prostor mojeg interesa se sve više sužava na grafičke ambijentalne instalacije. Izvrsnost umjetničkog stvaranja možete ostvariti na uskom području, jednoj ili eventualno dvije ideje.

Tko su vaši uzori?
Svaki umjetnik nastoji biti svoj i teži za ostvarenjem što većeg stupnja originalnosti, tako je i sa mnom. No s druge strane, nijedan umjetnik nije izoliran otok, formirao se u određenom okruženju i pod određenim utjecajem. Ako je riječ o uzoru, više volim govoriti o naklonosti, bliskosti pogleda, uvažavanju i poštovanju prema nekomu. U tom smislu želim istaći Miroslava Šuteja, Zlatka Kesera, Edu Murtića, Picassa, Yayoija Kusamu.

Kakvi su vaši planovi za budućnost?
Na profesionalnom planu moja je budućnost jasno predodređena s dva osnovna cilja: likovni odgoj djece i mladih, te izvorno likovno stvaranje. Na planu likovnog odgoja, s obzirom na veoma dobre rezultate koje sam postigla u relativno kratkom roku, cilj mi je stvoriti mrežu likovnih radionica i na taj način provesti u život specifičnost programa koji provodim na što širem području. U području likovnog stvaranja uporno ću nastaviti sa stvaranjem bez posebnog cilja.

Preuzeto sa stranice www.zarez.hrPreuzmite isječak iz časopisa ZAREZ

Ovo je ‘pomalo neobična priča’ o umjetnosti kao poslovnom uspjehu

Pomalo neobična priča' o umjetnosti kao poslovnom uspjehu - Andreja Vivoda - Galerija Vivoda

U krajnje materijaliziranom svijetu i okruženju sveopće depresije u kojem danas živimo, moja priča sigurno zvuči pomalo idealiziranom.


Andreja Vivoda je suvlasnica tvrtke Derenda d.o.o., u sklopu koje posluje Galerija suvremene umjetnosti Vivoda.  Ovo je njena poduzetnička priča:

Pomalo neobična priča, koju ću ispričati, dobrano odstupa od uobičajnog klišeja početnog uspjeha mladih i kročenja u današnji potpuno materijalizirani poslovni svijet. Mislim da niste nikada čuli kako se netko upisao na akademiju likovnih umjetnosti sa osnovnim motivom za profitom, odnosno zaradom. Tako je bilo i sa mnom, upisala sam Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu jer sam već zarana zavoljela likovnu umjetnost. Sanjala sam život ispunjen ljubavlju, ljepotom i nadahnućem, a profit ili zarada nisu mi bili ni na kraj pameti.

Kako se bližio kraj mojem studiju bila sam sve više svjesna da moram utvrditi nove životne ciljeve kojima ću stremiti na mojem budućem životnom putu. No, ni tada nisam razmišljala o poslovnom uspjehu kojim ću brzo ostvariti veliku zaradu. U definiranju nove dionice mog životnog puta, iako mlada, kao već sazrela osoba i umjetnica, pošla sam od stava kako je potrebno prvenstveno dati što veći doprinos općem dobru i kako što sadržajnije ispuniti svoju životnu misiju, za koju sam se pripremala tijekom mog odrastanja i cijelokupnog školovanja.

Još prije nego što sam diplomirala čvrsto sam odlučila da će moj daljnji profesionalni rad biti usmjeren u dva osnovna pravca; izvorni umjetnički rad i likovni odgoj. Bavljenje umjetnošću znači činiti svijet lijepšim, boljim, uzvišenijim, bogatijim i plemenitijim, a baviti se odgojem i obrazovanjem u području umjetnosti znači pomaganje da mlado biće odrasta u ‘osobu sa lijepim i profinjenim osjećajima, mislima i dijelima’. I jedna i druga misija su na tragu mojeg osnovnog pogleda na svijet: Prvenstveno doprinijeti općem boljitku – dok će materijalna korist doći sama po sebi.

Sa takvim sam stavovima i mislima ušla u poslovni svijet, s kojima sam čvrsto u suglasju i dan danas i s kojima ću duboko, vjerujem, ostati do kraja. Moje poimanje poslovnog upjeha polazi prvenstveno od zadovoljstva i sreće koje mi pruža aktivnost kojom se svakodnevno bavim i tek onda materijalna korist koju od njih ostvarujem. Zar si čovjek može zamisliti veću radost i sreću koju mi pruža rad sa djecom,  toliko nevinim i nesebičnim bićima, kad svaki dan gledate tu njihovu razigranu radost umjetničkog izražavanja, ili pak osjećaj radosti kao rezultat svog izravnog umjetničkog stvaranja.

Dok sam polagala zadnje ispite i dok sam pripremala svoj poprilično zahtjevan diplomski rad na Akademiji, otvorila sam Galeriju suvremene umjetnosti VIVODA u Radićevoj 29 u Zagrebu, u kojoj sam započela sa likovnom radionicom za djecu i mlade. Lijepo uređen prostor, pomno pripremljena web stranica, moj krajnje profesionalan i posebno senzibilizirani odnos, kojeg sam od samog početka uspostavila prema roditeljima i djeci, ubrzo je urodio plodom.  Nisam ni prestala učiti za polaganje zadnjih ispita na akademiji, a već sam sticala nova iskustva vodeći likovne radionice. Pripreme i rad sa djecom i mladima su bili također veoma zahtjevni, na kraju radnog dana osjećala sam umor, no umor koji me ispunjavao zadovoljstvom i radošću. Već sam nakon nekoliko mjeseci došla do saznanja da je moj daljnji profesionalni put u cijelosti predodređen. Svaki slobodni trenutak koristila sam za crtanje i slikanje, te za proučavanje literature o likovnom odgoju. Sve se odigravalo ubrzano,  prostor galerije postajao je sve ispunjeniji i življi. Prijelaz sa studija na posao, za koji sam nebrojeni broj puta slušala, kako zna biti pun neizvjesnosti i bolan, nisam ni osjetila, dapače, ušla sam u nov poslovni svijet puna zanosa i početnog elana.

Od samog početka osnovala sam sa svojim dečkom tvrtku “DERENDA”, d.o.o, u okviru koje djeluje galerija suvremene umjetnosti “VIVODA”. Angažirali smo također kolegicu, akademsku slikaricu, koja nam pomaže u vođenju likovnih radionica. Iako svoj rad temeljimo prvenstveno na maksimalnoj slobodi, razvoju mašte, poticaju intuicije, polako smo pristupili osmišljavanju našeg programa rada. Željela sam da naše likovne radionice budu što kreativnije, na kojima će se u najvećoj mogućoj mjeri poštivati djetetova osobnost. Na nama je da mu omogućimo otkrivanje i razvoj talenta, te što brže savladavanje potrebitih vještina.

Kako sam završila osnovnu waldorfsku školu u kojoj me vodio učitelj akademski slikar, u definiranju programa rada likovnih radionica nastojim ugraditi što više vrijednosti koje mi je zarana dala upravo ta škola. Ljubav prema umjetnosti, predanom radu i posebno prema djeci i mladima nosim od svoje najranije mladosti. Harmoniju i aktivan odnos koji postižemo na relaciji sa roditeljima i djecom ima jak emotivan naboj, koji rezultira zapanjajuće brzim uspjehom.

Protekle su tri godine od početka našeg rada u Galeriji, a u ljetnim mjesecima organiziramo ljetne likovne radionice u Istri. Pored slikanja organiziramo posjete atraktivnim mjestima, jahanje na konjima, ranču sa jelenima i drugdje.

Nastojimo svakim danom unijeti sve veću raznovrsnost u naš rad, organizirajući stalni program, povremene specifične programe i prigodne programe. Na kraju svake godine izdajemo katalog radova naših polaznika, tako smo nakon prve godine izdali katalog sa naslovom “Igrom do umjetnosti”, nakon druge “Likovni govor malih umjetnika” i nakon treće “Odrastanje s umjetnošću”. U okviru programa rada za posebno nadarene polaznike naših likovnih radionica organiziramo intenzivan individualan rad. Tako smo nakon jednogodišnjeg rada sa četverogodišnjom curicom izdali katalog njenih radova sa naslovom “Radost stvaranja”.

Ušli smo u četvrtu godinu našeg rada obogaćeni novim iskustvom sa namjerom proširenja našeg poslovanja. Već sada pripremamo program škole likovne umjetnosti pod nazivom “Mala likovna akademija VIVODA” koja bi se odvijala paralelno sa predškolkim i osnovnoškolskim obrazovanjem.

Gajimo specifičan pristup likovnom odgoju i obrazovanju od najranije djetetove dobi. Nenametljivim pristupom sa puno pažnje, topline i ljubavi uvodimo djecu i mlade u čaroban svijet likovne umjetnosti. Iako smo već sada, u ovo kratko vrijeme od kada smo započeli sa radom, postali prepoznatljivi upravo po tim karakteristikama, namjera nam je ispuniti nedostatke i prazninu u postojećem sustavu likovnog odgoja, posebno za one koji iskazuju poseban interes za likovnu umjetnost. Cilj nam je dalje doprinijeti i širenju interesa za likovnost, bez obzira na buduće profesionalno opredjeljenje.

U krajnje materijaliziranom svijetu i okruženju sveopće depresije u kojem danas živimo, moja priča sigurno zvuči pomalo idealiziranom. Veoma sam svjesna da bez sredstava ne bi mogli ostvariti svoje ideale i ciljeve, ali smo istovremeno duboko uvjereni da bez uspostave ravnoteže između materijalne osnovice i duhovnog zadovoljstva nema pravih rezultata. Skloniji smo vjerovati da je za mjeru uspjeha od podjednake važnosti materijalna korist, ali isto tako i zadovoljstvo koje nam pruža svakodnevni rad i ostvarenje životnih ciljeva. Svojim vedrim pogledom na svijet, optimizmom, jasno postavljenim ciljevima i na kraju predanim radom svakim danom sve više ostvarujem puninu životnog zadovoljstva.

Andreja Vivoda

Preuzeto sa stranice Poslovni dnevnik